Trenutna poslovna adresa:
Beograd, ul. Nušićeva 6/3
- Telefon: +381 11 408 16 03
Trenutna poslovna adresa:
Beograd, ul. Nušićeva 6/3
Zastupnik Radničke partije i narodni poslanik Željko Veselinović bio je gost emisije „Bez pardona“ KTV televizije, koju vodi novinar Danilo Vidaković. U razgovoru je govorio o promenama na medijskoj sceni, opoziciji, izborima, studentskom pokretu, mogućim koalicijama i političkoj poziciji Radničke partije. Posebno je govorio o potrebi da se opozicija obrati građanima koji žive od svog rada, malih plata i penzija, a ne samo užem političkom krugu.
Razgovor vodio: Danilo Vidaković
KTV: Kako gledate na promene u vlasništvu medija nekadašnje United grupe i na ono što se trenutno dešava sa N1 i Novom S?
Željko Veselinović: Privatni je kapital i neko je kupio televizije i radiće otprilike onako kako smatra da treba. Ne mogu da kažem da su svi mediji United grupe isti, ali za N1 i Novu S ne mogu da kažem da su poslednjih godina bili objektivni mediji.
Do pre nekoliko godina oni su zaista bili jedan bastion informisanosti, gde su ljudi mogli da vide ono što se na drugim medijima prećutkivalo. Međutim, poslednjih godina postali su, po mom mišljenju, klasični propagandisti i počeli da vode svoje političke ratove.
Kod njih često nije bilo prostora da se kaže nešto ukoliko ne krenete sa narativom koji je izrazito protiv vlasti. Ja sam u poslednje vreme primetio i promene u uređivačkoj politici i videćemo u kom pravcu će to ići.
KTV: Da li mislite da će promene u vlasništvu dovesti i do promena u uređivačkoj politici?
Veselinović: Mislim da hoće, ali ne znam da li će ti mediji postati objektivniji ili će samo preći na drugu stranu. Nadam se da će početi da informišu građane onako kako treba, a ne navijački.
Novinar kao novinar mora da bude objektivan i nezavisan, bez obzira na to gde radi i za koga radi. To važi i za N1 i za Informer.
Kod nas je problem što novinari često rade ono što im neko kaže i moraju da ostanu u određenom političkom balonu. To nije dobro.
Ja te novinare lično poštujem. Oni su prolazili kroz razne medijske linčeve i napade, što ne bi smelo da se dešava. Novinar treba da postavi pitanje, vodi emisiju i izveštava sa protesta. To je njegov posao.
KTV: Vi ste ranije kritikovali medije United grupe. Na čemu zasnivate te kritike?
Veselinović: Imao sam prilike da dajem izjave za njihove medije, posebno o sindikalnim pitanjima. Dešavalo se da me novinar naknadno pozove i kaže da ono što sam rekao nije u skladu sa njihovom uređivačkom politikom i da ne može da bude objavljeno.
To se dešavalo kada sam govorio o generalnom štrajku i drugim sindikalnim pitanjima. Ja sam pričao ono što mislim da jeste činjenica, a onda bih dobio objašnjenje da to nije u skladu sa njihovom politikom.
Imali smo sličnu situaciju i kada smo ušli u političku priču sa Radničkom partijom. Novinari su nam govorili da su dobili instrukcije urednika da nas više ne pozivaju.
To je za mene problem. Ako medij navodi gosta da govori onako kako uređivačka politika zahteva, onda to nije nezavisan i objektivan medij.
KTV: U javnosti se često govori o političkom uticaju na pojedine emisije i medije. Šta vi o tome znate?
Veselinović: Mogu da pričam o stvarima koje znam, ali ne želim da iznosim priče na nivou čaršijskih priča. Čuo sam i tvrdnje da su određeni političari plaćali urednike nekih emisija i da su se unapred dogovarali gosti.
Ja neću nikoga imenovati jer za to nemam dokaze. Razgovarao sam sa ljudima koji su mi to govorili, ali su mi informacije dali u poverenju. Ne mogu da tvrdim nešto za šta nemam dokaz.
Ono što mogu da kažem jeste da, kada pogledate ko se pojavljuje u pojedinim emisijama i koliko često, vidite da se godinama vrte jedni te isti ljudi.
To je jedan oblik uticaja. Ne morate vi uvek da budete gost da biste imali uticaj. Dovoljno je da ljudi koji su vam naklonjeni budu gosti i da govore pozitivno o vama.
KTV: N1 i Nova S često se predstavljaju kao levo-liberalni mediji. Kako to komentarišete?
Veselinović: Levo i liberalno ne ide jedno sa drugim.
Mogu da razumem da privatni mediji imaju određenu ideološku vrednosnu orijentaciju. CNN i Fox News, na primer, nisu potpuno neutralni. Jedni naginju republikancima, drugi demokratama, i to otvoreno rade.
Ali kod nas je problem kada se ideološka orijentacija predstavi kao objektivno novinarstvo.
KTV: Da li ste vi i Radnička partija prava opozicija Aleksandru Vučiću?
Veselinović: Mi jesmo prava opozicija. Ali mislim da je ljudima dosta politike u kojoj se glasa samo protiv nekoga, a ne za određeni program.
Mi smo se opredelili da budemo strukovna stranka. Imamo birače kojima želimo da se obraćamo. To su pre svega radnici, ljudi sa malim platama, penzioneri i svi oni koji teško žive.
Još dok sam bio u SSP-u govorio sam da opozicija živi u jednom balonu od 20 do 25 odsto biračkog tela. Unutar tog balona različite stranke se bore za iste glasove.
Ja sam pokušavao da objasnim da moramo da priđemo običnim ljudima. Ljudi koji rade za male plate, koji imaju male penzije i koji teško žive neće promeniti politički stav zato što im neko govori da će nekoga „jahati“, „hapsiti“ ili „tući“.
Njima moraš da se obratiš umerenim i razumljivim narativom. Moraš da govoriš o platama, penzijama i Zakonu o radu.
KTV: Zašto ste se odlučili upravo za takvu politiku?
Veselinović: Zato što Radnička partija ne može da se obraća istom biračkom telu kojem se obraća deo opozicije.
Vučić se obraća svom biračkom krugu i trudi se da ga sačuva. Deo opozicije se obraća svom, tvrđem građanističkom delu biračkog tela.
Radnička partija mora da razgovara sa ljudima koji su razočarani i koji traže drugačiju politiku. To su ljudi koji su ranije glasali za različite stranke, uključujući SPS i SNS, a danas su nezadovoljni.
Ako želiš da pobediš vlast, moraš da uzmeš deo tih glasova.
Naša poruka nije „mi ćemo da vas jašemo“. Naša poruka je: hajde da razgovaramo o platama, penzijama i radu.
KTV: Deo javnosti smatra da Radnička partija nije prava opozicija i da ste vi „Vučićeva opozicija“.
Veselinović: To je potpuno pogrešna percepcija.
Ako neko misli da smo mi Vučićeva opozicija, neka mi objasni zašto nisam gostovao na Informeru, Pinku ili drugim medijima koji su bliski vlasti. Njihove pozive sam odbijao.
Ja praktično nemam gde da gostujem. Kod vas na KTV mogu da dođem i jednom sam bio na B92.
Narativ da smo mi „Vučićeva opozicija“ počeo je kada smo krenuli da prikupljamo potpise za Radničku partiju. Više od godinu dana smo skupljali potpise, od decembra 2024. do decembra 2025. godine.
U Beogradu nam je, prema njegovim rečima, odbijeno oko 50 mesnih zajednica za prikupljanje potpisa. Ako smo „Vučićeva opozicija“, teško mi je da razumem zašto bi nam bilo toliko teško da organizujemo prikupljanje potpisa.
KTV: Kako gledate na vaše razgovore sa Aleksandrom Vučićem? Zar to nije razlog da vas deo opozicione javnosti smatra kontrolisanom opozicijom?
Veselinović: To je potpuno pogrešno. Smatram da je Vučić slab kada pozove na razgovor. Ako postoji mogućnost da sa njim razgovarate i nešto tražite, zašto tu mogućnost ne biste iskoristili?
Kao predsednik sindikata uvek sam se odazivao pozivu predsednika države. Odazivao sam se i kada su predsednici bili Tadić, Koštunica, a premijeri Cvetković i Dačić. Odazivaću se i kada me Vučić pozove.
To ne znači da podržavam njegovu politiku.
KTV: Šta mislite da je opozicija trebalo da uradi tokom velikih protesta?
Veselinović: Kada su počeli protesti posle tragedija u Ribnikaru i Duboni, Vučić se u jednom trenutku našao u veoma teškoj situaciji. Protesti tada nisu bili klasično politički motivisani. Ljudi su izašli iz tuge, očaja i nezadovoljstva.
Kada je vlast pozvala opoziciju na razgovore, mislim da je to trebalo iskoristiti. Trebalo je tražiti izborne uslove i raspisivanje izbora.
Opozicija je tada napravila grešku jer nije razgovarala.
Isto sam govorio i pre velikog studentskog protesta 15. marta. Smatrao sam da studenti treba da prihvate razgovor sa Vučićem, ali samo o jednoj temi, a to su izborni uslovi i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Da su tada seli za sto i rekli da žele izbore pod određenim uslovima, mislim da je situacija mogla da bude potpuno drugačija.
KTV: Da li očekujete parlamentarne izbore?
Veselinović: Mislim da će ih biti. Moja procena je da bi izbori mogli da budu u drugoj polovini oktobra. Verovatno ćemo mnogo više znati posle sednice Skupštine koja bi trebalo da bude naredne nedelje.
Radničku partiju nismo pravili za jednokratnu potrebu. Pravili smo je da traje.
Na ovim izborima želimo da učestvujemo.
KTV: Da li postoji mogućnost da Radnička partija podrži studentsku listu?
Veselinović: Ako nas neko relevantan pozove i objasni zbog čega treba da ih podržimo, spreman sam da razgovaram.
Ali postoji jedna stvar. Ako na studentskoj listi zaista bude 250 studenata, ja javno kažem da ćemo odmah potpisati podršku. Nećemo učestvovati na izborima i ići ćemo da lepimo plakate za studentsku listu.
Ali ako napravite studentsku listu na kojoj nema studenata, a imate mnogo penzionera ili ljudi pred penzijom, onda to nije studentska lista.
KTV: Ko su potencijalni partneri Radničke partije?
Veselinović: Sa Aleksandrom Vulinom nikada. To je nemoguće.
Pokret socijalista i Vulin su 2014. godine, dok je bio ministar rada, pokušali da uguše Udružene sindikate Srbije „Sloga“. Mi smo tada bili najglasniji u borbi protiv Zakona o radu.
Sa Nestorovićem smo razgovarali. Jedan sastanak je bio veoma dug, ali sam čuo stvari koje su za mene bile naučno-fantastične i koje nemaju veze sa realnošću.
Kasnije je, prema Veselinovićevim rečima, došlo do pokušaja da ljudi iz rukovodstva Radničke partije pređu kod njih. Tada su, kako je rekao, zaključili da više nema prostora za razgovore.
KTV: Da li Radnička partija trenutno ima potencijalne koalicione partnere?
Veselinović: Zvanično nismo razgovarali ni sa kim. Nezvanično razgovaramo gotovo sa svima.
Mislim da će biti velikih problema u dogovorima među opozicionim grupacijama, pre svega zbog podele mandata. Svi žele poslanički mandat, a realno je pitanje koliko koja lista može da osvoji.
Mislim da će se na kraju možda dogovoriti iz nužde, jer svako ko ima jednog ili dva poslanika dobija mogućnost da politički preživi do sledećih izbora.
Radnička partija ostavlja mogućnost samostalnog nastupa, ali to je poslednja opcija koju bih želeo.
KTV: Da li biste podržali širu opozicionu ili studentsku listu?
Veselinović: Ako nas pozove relevantan akter i omogući nam da iznesemo svoj program i objasnimo zašto smatramo da treba da učestvujemo, spreman sam da razgovaram.
Ako postoji dogovor koji ima smisla, mi ćemo ga razmotriti.
Mi smo možda u ovom trenutku mali akter, ali smatram da svi koji žele promene treba da sednu i razgovaraju.
KTV: Kako gledate na tvrdnje da se izbori kradu na biračkim mestima?
Veselinović: Mislim da je priča o krađi izbora na biračkom mestu deplasirana. Izbori se danas na neki način odlučuju mnogo ranije.
Kada jedna politička grupacija godinama ima finansijske i medijske resurse, mogućnost da zapošljava ljude, daje poslove i vodi kampanju, to je već deo izbornog procesa.
Po mom mišljenju, kada se izbori raspišu, mnogo toga je već odlučeno. Tokom kampanje može da se promeni jedan ili dva procenta, ako napravite dobre poteze ili ozbiljne greške.
KTV: Šta je osnovna politička poruka Radničke partije?
Veselinović: Od politike koju smo zamislili još 2007. godine nećemo odustati. To je razgovor sa najobespravljenijim ljudima u Srbiji.
Naša politika je da govorimo o onome što običnog čoveka najviše zanima.
Ako neko radi za malu platu, ako ima malu penziju, ako ne može da živi od svog rada, onda mu nisu najvažnije političke svađe. Njega zanima kako će živeti.
Zato mi želimo da govorimo o platama, penzijama, Zakonu o radu i radnim pravima.
KTV: Kolike su realne ambicije Radničke partije?
Veselinović: Stranku smo pravili da traje, a ne za jednu izbornu kampanju.
Na izborima možemo da doživimo uspeh ili neuspeh, ali naš cilj je dugoročan. Mi želimo da izgradimo organizaciju koja će predstavljati radnike.
Ako danas imamo mali rezultat, to ne znači da smo završili. Naprotiv, tek počinjemo.
KTV: Za kraj, šta biste poručili ljudima koji vas još ne doživljavaju kao ozbiljnu opozicionu opciju?
Veselinović: Voleo bih da ljudi prvo pogledaju šta smo radili i šta govorimo, a tek onda da donesu zaključak.
Mi smo više od godinu dana skupljali potpise za osnivanje stranke. Nismo imali veliki medijski prostor niti velike finansijske resurse, ali smo išli među ljude.
Ne očekujem da svi odmah poveruju u nas. Ali očekujem da nas saslušaju.
Na kraju će se sve svesti na jednostavno pitanje: da li želimo da politika govori samo o političarima ili ćemo početi da govorimo o ljudima koji rade, o njihovim platama, penzijama i pravima.
To je politika Radničke partije.
Ceo razgovor Željka Veselinovića sa novinarom Danilom Vidakovićem pogledajte u emisiji „Bez pardona“ na KTV televiziji.
Izvor: KTV televizija, emisija „Bez pardona“.
.