Spašavanjem škola, spasićemo i sela u Vojvodini!

Pad nataliteta, migracije mladih u veće gradove, kao i smanjeni broj prvaka čine da mnoge škole u Vojvodini nemaju dovoljan broj učenika da bi funkcionisale normalno.

Samo u jednoj školskoj godini, u Vojvodini je upisano 4,3 % manje prvaka nego prethodne. 

Broj srednjoškolaca se takođe smanjuje. U jednoj godini upis u prvi razred srednjih škola bio je manji nego što je broj predviđenih mesta, što pokazuje da kapacitet postoji, ali nema dovoljnog interesa ili broja učenika koji bi ga popunili. 

Školske zgrade, učionice, grejanje, platni troškovi nastavnog kadra – sve ovo predstavlja značajan fiksni trošak. Kad učenika ima malo, trošak po učeniku brzo raste, pa finansijsko održavanje postaje otežano.

Škola nije samo mesto obrazovanja, to je centar društvenog i kulturnog života sela ili male opštine. Kada škola prestane sa radom, selo često gubi i druge usluge, što može dovesti do daljeg iseljavanja.

Primeri opština / sela

• Opštine kao Žitište, Plandište, Sečanj, Nova Crnja beleže pad broja učenika, naročito u seoskim područjima. 

• U selima Fruške gore, kao što su Susek, Grabovo, Banoštar, Lug – škole su suočene sa minimalnim brojem učenika u pojedinim razredima, i u nekim slučajevima samo dva učenika u celom području više odeljenja. 

• Primer škole u Vrdniku – uposebnim isturenim odeljenjima kao što su Jasak, Mala Remeta – gde su brojevi izuzetno mali. 

Ako bi se spojile manje škole ili njihova područna odeljenja sa školama u bližim selima ili naseljima, uz obezbeđivanje prevoza učenika, smanjili bi se troškovi i omogućio bolji kvalitet. Kako bi se smanjio odlazak iz skola, mogle bi se uvesti dodatne subvencije za škole koje održavaju nastavu u udaljenim mestima, za transport učenika, stimulacije za nastavnike koji rade u teškim uslovima.

To su samo neke od konkretnih mera koje nudi Radnička patija. Moramo raditi na tome da zadržimo i vratimo stanovništvo i dugoročno stabilizujemo škole.

Gabriella Wisinger

pokrajinska poslanica